Pjesma 16

***

uz sve prelete južnih vjetrometina

dok nebo kao mušmule izgara

sav prekor iz najdaljih urvina stiže

kao podbodeni konji vučjih zuba

 

uz sve što oko nas vazda bude

dok noć kao kruške deblja

svi prelazi života iz šuma rastu

kao utvare krvavih očiju i sline

 

uz sav nepregled što iz oka vabi

dok se uzimači dana o noć umaču

sva živa jed opet na razrok biva

kao tren tišine u bašti poslije kiše

 

© Ognjen Radović; 2013

  1404999_720964691265215_198458381_o

 

 photo by IPBrian

919110_720965084598509_1434194454_o

photo by floffimedia

1491372_720965631265121_1515503288_o

 photo by sfldp

1474458_720966124598405_249276594_n

photo by Drew Wallace

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s