Pjesma 14

***

uz svo pomanjkanje što iz mene sije

dok najdalja kiša ka nama uvijek ide

sav prebac u magli na vrh brda trči

kao razmirice u pomrčini mračnoj

 

uz sav pokret što iz grotla u noge ide

dok pobaci jesenjih grana tlo kite

sva jara iz potiljka o nos se premeće

kao sapi kopitara u preostalom danu

 

uz sve što opet na vidjelo gordo grdi

dok sva sreća iz čežnje u drag kli

sva moja t’ma sad od mene ide

kao kad naša krv krvcu ispušta

© Ognjen Radović; 2013

Image

Photo by Shashwat_Nagpal

Image

Photo by avrene

Image

Photo by Maxine Sherrin

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s